image1

Dioklecijanovoj palači u posjet

Arheološko otkriće koje upućuje na postojanje još jednog rimskog amfiteatra, uz amfiteatar u Saloni, u posljednje je vrijeme zagolicalo maštu splitske javnosti. Naime, nedavno otkriveni radijalni zidovi na lokalitetu “Ad basilicas pictas“, koji još u XIII. stoljeću spominje splitski kroničar Toma Arhiđakon, doista upućuju na postojanje rimskog amfiteatra na području današnjeg Splita, sa središnjom arenom u rasponu od pedeset metara, za koji bi se moglo pretpostaviti da je najvjerojatnije bio namijenjen razonodi samoga Dioklecijana, nakon što se jedan od najznamenitijih careva Rimskog Carstva početkom IV. stoljeća povukao s prijestolja.

Potaknuti nedavnim arheološkim otkrićem u blizini kojeg se nekada nalazila cesta koja je vodila od Salone, glavnog grada rimske provincije Dalmacije, do Dioklecijanove palače, posljednjeg utočišta cara Dioklecijana, a danas se nalazi ulica Domovinskog rata koja povezuje Solin i Split, u subotu 16. studenoga uputili smo se prema nekadašnjoj carskoj rezidenciji. Put je vodio prema sjevernim vratima palače, tzv. Zlatnim vratima, gdje nas je voditeljica obilaska profesorica dr. sc. Inga Vilogorac Brčić, vanjska suradnica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, upoznala s glavnim karakteristikama palače, vremenom u kojem je nastala, njezinom ulogom i funkcijom, kako u vrijeme cara Dioklecijana, tako i u burnim vremenima koja su uslijedila pa sve do današnjih dana. Građevina je podignuta oko 300. godine po. Kr., a u samoj palači Dioklecijan je boravio nakon povlačenja s prijestolja 305., sve do svoje smrti 316. godine. Važno je istaknuti da je Dioklecijanova palača, uz povijesnu jezgru Splita koja se oko nje tijekom stoljeća oblikovala, upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine još od 1979. godine. Palača svojim oblikom nalikuje castrumu – rimskom vojnom logoru, pri čemu su vanjski zidovi gotovo pravokutni, dimenzija 175-181 x 216 m, dok kule na uglovima palače slijede tradiciju vojne arhitekture. Unutrašnji raspored palače također podsjeća na vojni logor, naime cardo i decumanus, glavne okomite ulice odgovaraju glavnim logorskim ulicama via praetoria i via principalis. Cijeli prostor palače bio je podijeljen na dva dijela, ali različite namjene. U sjevernom dijelu bile su smještene zgrade za poslugu, vojsku, skladišta i slično, dok su se u južnom, raskošnijem dijelu koji je zbog izravnavanja sa sjevernim bio podignut nad zasvođenim supstrukcijama, nalazili objekti namijenjeni carskoj obitelji. Fasade palače nisu bile jednake, pri čemu je sjeverna, istočna i zapadna bila najzaštićenija, dok je južna bila najraskošnija. Također, postojala su četiri ulaza u palaču, tri s kopna i jedan s morske strane.

Od sjevernih, Zlatnih vrata, krenuli smo jednom od dviju glavnih ulica, cardom, koja nas je smjerom sjever-jug odvela na peristil, otvoreni prostor ispred careva stana, na čijoj se lijevoj strani nekad nalazio carev mauzolej, a danas katedrala sv. Dujma. S desne strane peristila nalazila su se tri hrama. Prvi je bio Jupiterov hram, a druga dva danas se nazivaju Kibelinim i Venerinim. Osim hramova, prostor peristila krasi i zagonetna egipatska sfinga koju je sam Dioklecijan dao prenijeti iz Egipta u svoju palaču. Naime, Dioklecijan koji je osobito štovao istočnjačke, egipatske kultove, sam je bio dva puta u Egiptu i tom je prilikom posjetio Amonov hram u Luksoru. Upravo u toj egipatskoj kultnoj dimenziji, moguće je interpretirati i sfinge u Dioklecijanovoj palači, iako nije sačuvan njihov izvorni smještaj, raspored i broj. Zanimljivo je da i uz Dioklecijanov stup u Aleksandriji, u dalekom Egiptu, kao i uz peristil u Dioklecijanovoj palači u Splitu, još uvijek bdiju upravo zagonetne sfinge. U same carske prostorije ulazilo se iz protirona preko vestibula, pretprostora carevih odaja. Nekadašnji raspored carskog stana koji, nažalost, uglavnom nije sačuvan, može se rekonstruirati uz pomoć sačuvanih prizemnih dvorana Dioklecijanovih podruma koje su jednakog rasporeda. Carev stan se prostirao u dubinu od četrdeset metara uz cijelo južno pročelje palače. Na zapadnoj strani gornjeg kata sačuvani su ostaci dvorane s kupolom i dviju dvorana s apsidama, a na istočnoj strani dijelovi osmerokutne blagovaonice (triklinij) s tri dvorane križnog tlocrta. Zid zapadne križne dvorane sačuvao se u punoj visini. Dioklecijanov stan međusobno je povezivala duga prostorija uz južno pročelje – kriptoportik, iz koje je kroz čak četrdeset i dva prozora i tri lođe bio otvoren pogled prema moru.

Nakon ambijenta nekadašnjih carskih odaja, danas uklopljenih u okružje suvremenog Splita, našli smo se u nekadašnjem zapadnom sakralnom prostoru palače u kojem se sve do danas vrlo dobro sačuvao mali hram pravokutnog tlocrta, presvođen kasetiranim, bogato ukrašenim svodom. Prema ranijim opisima to je bio Janov ili Eskulapov hram, a prema novijoj literaturi Jupiterov hram, uz koji također bdije egipatska sfinga. U istom prostoru pronađeni su i ostaci dvaju hramova kružnog tlocrta. Prema opisu splitskog kancelira Prokulijana iz XVI. st., južni hram bio je posvećen Kibeli, a sjeverni Veneri. Obilazak Dioklecijanove palače završili smo kraj obližnjih zapadnih, tj. Željeznih vrata, na mjestu na kojem smo mogli naslutiti dolazak novog doba, razdoblja kršćanstva, kojem se sam Dioklecijan tako žestoko suprotstavljao. Naime, upravo na Željeznim vratima i danas stoji znak križa iz starokršćanskog doba, uklesan preko simbola poganske božice Viktorije, što je u to vrijeme značilo samo jedno – pobjedu kršćanstva. Tako je, uz vodstvo profesorice Inge Vilogorac Brčić i domaćinstvo Dioklecijanove legije, udruge za promicanje antičke kulture, završio naš obilazak. Znamenita Dioklecijanova palača još i danas, nakon tisuću i sedamsto godina, plijeni svojom ljepotom i zagonetnošću, upravo kao i sfinge koje nad njom bdiju, Dioklecijanu u spomen.

foto: Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon" - ISHA Split

© 2019.  Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon" - ISHA Split. Sva prava pridržana.                  Webmaster: Martina Bašić, mag.ing.comp.