image1

Nove historiografske spoznaje iz antičke i ranosrednjovjekovne povijesti hrvatskih zemalja

U petak, 21. lipnja 2013. godine u Sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice u Splitu održao se međužupanijski stručni skup učitelja i nastavnika povijesti Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije pod nazivom “Nove historiografske spoznaje iz antičke i srednjovjekovne povijesti hrvatskih zemalja”. Nakon uvodnih riječi savjetnice za obrazovanje Lorande Miletić, dekana Filozofskog fakulteta Marka Trogrlića i pročelnika Odsjeka za povijest Josipa Vrandečića, uslijedila su pojedina izlaganja.

Prvo u nizu bilo je izlaganje profesora Ivana Matijevića s temom: “Novi pogledi na nastanak Dioklecijanove palače u Splitu. O pronalasku natpisa careve žene Aurelije Priske u Saloni” u kojem je istaknuto da arhitektura te prvobitna namjena Dioklecijanove palače još uvijek nisu definirane, kao što nema ni pouzdane rekonstrukcije palače. Međutim, utvrđeno je da tlocrt ipak odstupa od pravilne geometrije, te se smatra da je sama palača prvobitno bila zamišljena kao carska radionica tkanina, a da je tek naknadno adaptirana kao palača u smislu carske rezidencije. Pritom se ističu arhitektonski detalji koji podupiru tezu o modificiranju građevine u ranoj fazi nastanka. Primjerice, Dioklecijanov vodovod ima čak deset puta veću propusnost od salonitanskog vodovoda,  te se postavlja pitanje koja je svrha dovođenja tolike količine vode ako je palača bila prvotno zamišljena isključivo kao rezidencija? Osim toga, postoji izvorno svjedočanstvo o postojanju nadstojnika carske tkaonice za proizvodnju vunene odjeće za vojsku koja je djelovala u palači pod Jupiterovom zaštitom. Pretpostavlja se da se pripremanje tkanina obavljalo u sjeveroistočnom bloku palače, a tkanje u sjeverozapadnom. Osim toga u arhitekturi palače se jasno uočava odvojenost carske rezidencije i utilitarnih objekata. Nadalje, indikativno je da sam Dioklecijan mahom podiže objekte utilitarne namjene. Drugi dio izlaganja odnosio se na kip s natpisom Aurelia Priscae (nobilissime feminae) pronađenog u Saloni. Međutim, o njoj postoji vrlo malo podataka, dok njezin izgled predstavlja nepoznanicu. Sam kip pronađen je prilikom istraživanjima u Saloni te se smatra da je bio dio antičkog hrama u kojem se štovao carski kult.

Potom je uslijedilo predavanje profesora Ivana Basića pod naslovom “Poleogeneza ranosrednjovjekovnog Splita u svjetlu novih istraživanja”. U izlaganju je istaknuta činjenica da u djelu Konstantina Porfirogeneta iz X. st. “De administrando imperio” nalazimo čak pet segmenata posvećenih dalmatinskim gradovima, pri čemu je najopširnije opisan sam Split. Filološkom analizom utvrđeno je da Porfirogenetovi prikazi dalmatinskih gradova dolaze iz izvještaja samo jedne osobe. U izvještajima se donosi sam opis Splita, urbani areal, kao i samo ime grada. Pretpostavlja se da ime grada Splita vuče podrijetlo od grčkog naziva “Aspalatos” koji označava “trnovitu brnistru”. Osim toga, zasvjedočeno je postojanje ranoantičkog naselja pod nazivom “Spalato” na čuvenoj Tabuli Peutingeriani. Zanimljiva je podjela zemljišta na centurije na splitskom području. Tako umetanje palače u jednu centuriju  razdjeljuje palaču na dva nejednaka dijela.

Zatim je uslijedilo izlaganje profesorice Tonije Andrić s temom “Srednjovjekovni dalmatinski obrti” u kojem je istaknuto kako se obrtnički zanati mogu grupirati prema: namjeni (egzistencijalno neophodni ili umjetničke provenijencije), profilu i brojnosti majstora, stupnju tehnološkog razvoja (bojenje tkanina, kalafatanje, zlatarstvo – najviši tehnološki razvoj), zanatskim strukama (ukupno šest struka). Zanimljivo je da su se zanatski proizvodi u srednjovjekovnom Splitu koristili u svim kućanstvima, ali se ipak uglavnom nisu izvozili. Rad se obavljao prema tradicijskim metodama, a izvoz je postojao jedino kod obrtnika umjetničke provenijencije. Podatke o obrtnicima i obrtima možemo naći u notarskim ispravama. Budući da se o prodaji predmeta manje vrijednosti nisu sastavljale notarske isprave, srednjovjekovne cijene su danas poznate samo za kvalitetnije predmete. Najbrojniji obrtnici bili su vezani uz kožarsku struku, dok su neki obrti, kao što je primjerice brodogradnja, zahtijevali strogu specijalizaciju. Osim izlaganja koja su tematizirala antičku i srednjovjekovnu povijest hrvatskih zemalja profesor Dragan Markovina održao je predavanje s naslovom “Mletačka politika prema Levantu i odnosi s Genovom u 13. i 14. st.”, dok je profesor Marko Rimac u svom izlaganju problematizirao “Pogled na poljoprivredu dalmatinske unutrašnjosti u dugom trajanju”. Skup je potom završio konačnom evaluacijom historiografske problematike kojoj je bio posvećen, uz najavu dekana Marka Trogrlića o skorašnjem obilježavanju desetogodišnjice početka djelovanja Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu.

© 2019.  Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon" - ISHA Split. Sva prava pridržana.                  Webmaster: Martina Bašić, mag.ing.comp.