image1

Tomislav Raukar o Percevalovu statutu iz 1312. godine

Prostorije Književnog kruga Split smještene pored zapadnih, tj. Željeznih vrata Dioklecijanove palače imale su priliku početkom lipnja, točnije 4. lipnja 2012. godine, ugostiti iznimnog stručnjaka za srednjovjekovnu hrvatsku povijest, vanjskog suradnika splitskog Odsjeka za povijest, profesora i akademika dr. sc. Tomislava Raukara. Akademik Raukar, inače autor iznimno vrijedne sinteze hrvatske srednjovjekovne povijesti pod naslovom „Hrvatsko srednjovjekovlje“, jednog od ponajboljih djela suvremene hrvatske historiografije, posvetio je svoje predavanje tematici simbioze srednjovjekovnog Splita i splitskog gradskog tzv. Percevalova statuta iz 1312. godine.

Naime, iako je prvi Splitski gradski statut još početkom XIII. stoljeća, točnije 1240. godine, dao sastaviti splitski načelnik Gargan de Arscindis, nakon što je popisao „dobre gradske običaje“ i potom im pridodao druge pravne norme, do danas je ostao sačuvan upravo Statut iz 1312. godine, koji je, po nalogu splitskog Velikog vijeća sastavio gradski načelnik Perceval Ivanov. Do danas sačuvani Splitski statut iz 1312. godine podijeljen je na “Stari statut”  koji potječe upravo iz te godine te “Novi statut” koji sadrži nadopune iz 1333. godine i tzv. Reformacije koje je splitsko Veliko vijeće usvojilo do 1385. godine. Nadalje, tzv. Stari statut iz 1312. godine dijeli se na knjige s nejednakim brojem poglavlja, a potom na pojedine kapitule, dok se tzv. Novi statut i Reformacije ne dijele na knjige, nego izravno na kapitule. Prva knjiga Splitskog statuta iz 1312. godine sadrži odredbe o položaju struktura Katoličke Crkve u komuni; druga knjiga Statuta određuje strukturu i djelatnost komunalnih službi; treća knjiga sadrži odredbe građanskog prava i postupka; četvrta knjiga je zaokupljena kaznenopravnom tematikom i postupkom; peta knjiga sadrži odredbe o javnim službama i urbanističkom redu; dok šesta i posljednja knjiga Statuta sadrži ostale odredbe koje ne ulaze u ranije kategorizirane. Zanimljivo je da je Splitski statut iz 1312. godine, premda su neke njegove odredbe na određeni način ograničene nakon uspostave mletačke vlasti nad Splitom 1420. godine, ipak ostao u primjeni kao komunalni statut sve do konačne propasti Mletačke Republike 1797. godine i uspostave austrijske vlasti.

Nakon kratkog uvoda akademika Nenada Cambija, akademik Tomislav Raukar je u svom nadahnutom, iscrpnom i vrlo zanimljivom predavanju naglasio važne momente koje povezuju splitsko srednjovjekovlje i Splitski statut iz 1312. godine. Naime, bitno je naglasiti da su odredbe Splitskog statuta nastojale srednjovjekovnim splitskim građanima osigurati prije svega sigurnost tj. „securitas“, na temelju koje se gradio osjećaj komune kao domovine tj. „patriae“ svih njenih građana. Upravo se taj odnos zrcali u odredbama Splitskog statuta. Počevši od odredbe o tome kako je svaki stanovnik splitske komune dužan donijeti i upaliti svijeću za blagdan sv. Dujma, čime se snažio duh komunalnog zajedništva personificiran u liku splitskog sveca zaštitnika, do odredbi o javnom redu tijekom noćnih sati, kojima se nastojalo splitskim građanima osigurati red i mir, čak i onda kada su svi poslovi na trenutak utihnuli. Slikovito predavanje akademika Raukara je nazočne podsjetilo na vrijeme kada se iznad svega držalo do gradske autonomije, a gradske zakonske odredbe, tj. Statut, predstavljao samu dušu srednjovjekovnog Splita. Doista, bilo je vrijedno poslušati izvrsno izlaganje o nekom drugom vremenu, koje je nama, teško shvatljivo, ali i iznimno zanimljivo…

© 2019.  Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon" - ISHA Split. Sva prava pridržana.                  Webmaster: Martina Bašić, mag.ing.comp.